Ima 40 karata u jednom "macu" (špilu). Po istim osnovnim pravilima igra se obična i dupla briškula. Običnu briškulu igraju dva igrača ili u parovima (ukupno četiri igrača), a rijetko kada više igrača (3 ili 5), svatko za sebe. Dupla briškula se igra u dvoje ili četvero. Svi igrači naizmjenično, po redu, miješaju i dijele karte. Na kraju dijeljenja okreće se jedna karta licem prema gore i na nju se stavlja preostali špil karata. Osobito je interesantna igra parova, jer je dopuštena komunikacija, ali i tajni znakovi tzv. "moti". Osobe koje čine jedan par su "kumpanji" ili "drugovi". Drug s drugom ima, ili prethodno dogovara tajne znakove kojima daju do znanja kakvim kartama raspolažu (davanje signala može biti i lažno).
Uobičajeni moti (signali)i su: široko otvaranje usana nakratko – označava karika, nakratko napućiti usne – označava asa od briškule, namignuti ili usne na stranu – označava tricu od briškule, podizanje obrva – označava kralja od briškule, podizanje jednog ramena – označava konja od briškule, pokazivanje vrha jezika - označava fanta od briškule, lagano udaranje prstom po svojim kartama - vlasnik ima malu briškulu. Tajne dobre igre sastoje se u memoriranju prethodno odigranih karata, zbrajanju i memoriranju dobijenih punata i savršenoj koncentraciji na igru. U igri često može biti presudno, tko će peškati donju kartu briškulu, pa se lukavstvom u odigravanju predzadnje ruke nastoji navesti protivnika dobiti tu ruku i prvi peška, odnosno navesti protivnike u situaciju da igraju prvu ili drugu ruku, ovisno kako je povoljnije u situaciji.